Na Cecilijinom koncertu 5000 oduševljenih posjetitelja!

Povodom Dana grada Našica dobro poznata Cecilija na središnjoj gradskog pozornici održala je svoj prvi samostalni solistički koncert u pratnji Garavih.
Koncert je bio izuzetno posjećen, procjenjuje se da je na koncertu bilo i više od 5000 ljudi. Posjetitelji koncerta, ljubitelji dobre tamburaško-zabavne glazbe uživali su više od dva sata u pjesmama Cecilije. Imali su priliku poslušati većinu novih skladbi sa Cecilijinog novog albuma Maska, koji potpisuje dobro poznati trio Zora Šutalo, Ivica Murat i Miroslav Škoro. Na repertoaru su se pronašle pokoja stara i nova pjesma, kako bi Cecilija rekla za svakog ponešto.
Pitali smo Ceciliju: Što kaže na činjenicu da je na njenom koncertu u Našicama bilo i više od pet tisuća ljudi i da je oborila rekorde posječenosti, da jednoj ženi iz tamburaškog svijeta glazbe na koncert dođe toliki broj posjetitelja, na kojem mogu pozavidjeti i nacionalne zvijezde u današnjem vremenu?
Zapravo, ne znam što bih vam odgovorila, zaista je bio dobar splet okolnosti koji su pridonijeli toj činjenici. Prije svega bilo je lijepo vrijeme, odlično odrađena reklama, puno puta sam nastupala u Našicama i zaista imam puno prijatelja i poznanika, ali da, svakako sam iznenađena posjetom. Neposredno prije koncerta nije bilo, reklo bi se skoro pa nikog, i već je počela lagana nervoza. U mjestu pored Našica istovremeno se održavao koncert jednog od najpopularnijih bendova u regiji, a sama činjenica da su regionalne zvijezde bila je dovoljna da na njihov koncert ode većina ljudi, pogotovo mladih, ali srećom to se nije dogodilo. Poslije mog koncerta čak je i policija regulirala odlazak ljudi i rješavala prometne zastoje. Hvala Bogu poslije su mi javili , da je sve dobro prošlo bez ikakvih većih incidenata, iako organizatorima i osiguranju nije bilo svejedno kao ni meni kad smo saznali i vidjeli koliko se ljudi odazvalo.
Kako tumačite toliku popularnost i ljubav ljudi prema Vama?
Prije svega ja prva volim ljude i volim ono što radim iako to ne smatram poslom ali moram istaknuti jer neki kažu kako od jednom Cecilija. S tim se ne bih složila, mogu sad već reći davne 1998. godine sam bila debitantica na Požeškom festivalu i sad kad se osvrnem prošlo je od tada 16 godina, a zadnje tri godine intenzivno radim, stvaram, ulažem i trudim se. Cijela moja ekipa bez koje ovo sve ne bi moglo funkcionirati razmišlja što i kako. Nije baš točno da sam toliko popularna i da me svi vole. Ima ljudi kojima nisam simpatična niti dobro pjevam itd., ali i to je u redu, ne mogu te svi voljeti i ne može se svima sviđati i moj rad, ali srećom ne znam ih puno. Znate kako se kaže, dobar konj ima sto mana a onaj koji ne valja samo jednu: „ne valja“.
Kada smo kod stvaranja, da li će biti što novo?
U ovoj godini smo puno toga stvorili i ustabilili. Izašao je album na kojem smo radili skoro dvije godine i naravno objavili ga početkom ove godine. Snimala sam s albuma Maska spotove za četiri pjesme, od toga dvije u ovoj godini za pjesme „Nepovratno zaljubljena“ i „Hoću lom“, te sudjelovala u tri spota i pjesmi ,spotu Garavih „Spavaj mali Božiću“, i dva spota humanitarnog karaktera „Gunjo moja“ i sada ovih dana izlazi spot i pjesma za žene oboljele od karcinoma dojke kojoj je prethodila tužna činjenica da se ženi pjevačici tamburaške glazbe M. Pavković dogodila ta sudbina. Tu smo se bez dvojbe uključile sve žene koje pjevaju sličan žanr kako bi u prvom redu pokazale da nije sama a i naravno drugim ženama koje dijele istu ili sličnu sudbinu poručile da smo tu i uz njih.
Vi kao pjevačica tamburaške glazbe vrlo često sudjelujete i na tamburaškim festivalima, manifestacijama i sl. Prošle godine ste si sa nastupom i promocijom albuma Maska u Požegi priskrbili epitet „Kraljice moderne tamburaške glazbe“, što mislite o tome? Kakva je danas situacija na tamburaškoj sceni i uopće na sceni?
Pa prvo i svakako ja moram reći da nisam i ne smatram se pjevačicom tamburaške glazbe i zaista nemam puno sličnosti sa ostalim izvođačicama tog žanra. Moj repertoar na koncertima, zvuk i produkcija mojih pjesama na albumu je drugačija, nije tamburaška priča, ali nije ni „elektronska“. Sve moje pjesme sadrže u sebi zvuk tambure koje se ja ne odričem. Jako sam bila sretna što su mi ljudi i mediji nakon velike prošlogodišnje promocije mojih pjesama u Požegi dali epitet „Kraljica moderne tamburaške glazbe“. Ono što je u tome bitno osim što je laskavo je da su prepoznali nešto drugačije od mene. Tamburaška kraljica jedina i prava diva je Vera Svoboda s kojom sam prije nekoliko dana imala čast sudjelovati u projektu „Žena ženi“.
Situacija na sceni je po meni vrlo dobra, svi koji se trude, rade, investiraju i koji su se prilagodili da kažem „modernim vremenima“ ipak mogu ostvariti i neke rezultate, adut za to su tim, rad i dobra pjesma. Mislim, odnosno znam da nikada ne bi išla u sve ovo bez svoje ekipe i dobrih pjesama i ne postoji bilo koji drugačiji put ili način od mog dosadašnjeg, jer postoje veće vrijednosti od stjecanja materijalnog i „slave“. Za mene su jedine i prave vrijednosti obitelj, mir, vjera i to je najvažnije. Treba biti uporan i naravno raditi i truditi se, vjerovati u to što radiš ali u svakom trenutku prvo čuvati sebe a onda ćeš i svoje voljene. Uglavnom, ne žalim se. Nije lako spojiti obiteljski život sa takvom vrstom posla gdje se često putuje i fizički je zahtjevno, ali sve se može kada se dobro organizira.
Iako često samostalno nastupate sve češće su sa vama na nastupima mladi T.S. Garavi, kako ste zadovoljni sa njima i vašom zajedničkom suradnjom, da li ima kakvih planova?
Suradnja sa Garavima za sada dobro funkcionira, što se tiče glazbe dobro je a što vrijeme više odmiče više se svira sve su kvalitetniji. Svi dečki iz bendu pored sviranja rade i imaju privatnih obaveze, ali kao što sam već rekla, najvažnije mi je da se trude i pokazuju želju za napretkom, dok je tako surađivati ćemo. Skloni su modernijem tamburaškom zvuku i tu se dobro razumijemo. Ove godine zaista smo odradili veliki posao, gostovali na puno televizijskih postaja čak i izvan granica Lijepe naše, sudjelovali smo i na Festivalu u Pitomači. Što se tiče planova za budućnost - vidjeti ćemo. Ali isto tako kao što ste rekli, također često nastupam i surađujem sa drugim dobrim bendovima: Šokcima, Šildildaj, Aurea bendom-Požege i drugima, da sad ne nabrajam sve i nekog ne izostavim.
Kakvi su planovi vas i vašeg tima za dalje?
Imamo dosta planova, završili smo sa festivalom u Pitomači poslije kojeg je ostala jedna predivna balada „Blago ima tko ljubavi ima“ ,završavamo sa pripremama za festival u Požegi na kojem ću nastupiti sa novom pjesmom koju su radili Zora Šutalo i Mirko Šenovski Geronimo. Pomalo se skupljaju ideje i materijali za novi album. Uz nastupe i snimanja angažirana sam i na televiziji. Trenutno se dogovara veliki projekt slavonsko jesenska turneja koja bi završila 31.12. na najbolji mogući način uz doček Nove godine. Ali nećemo puno otkrivati, to je još daleko.
Kako ste zadovoljni dosadašnjim rezultatom i razvojem situacije?
Album Maska se zaista neočekivano dobro drži na svim listama. A koncertom u Našicama se ipak pokazalo i dokazalo da sam na dobrom putu, da se ljudima sviđa moj rad i da to cijene. To je ono što mi je najvažnije i daje mi vjetar u leđa da nastavim ovim putem kojim sam krenula i da se ne osvrćem na sve one koji mi žele „pomoći“ ili dati ne daj Bože „dobar“ komentar, savjete. Doduše, nisam nikada na takvih stvari nit obraćala previše pažnju , jer imam svoju tim s kojom dijelim dobro i zlo. Znate u našem poslu kao i u većini sve se može kupiti, i naslovne strane, emisije, pjesme itd., ali da ti dođe na nastup na otvorenom pet tisuća ljudi i da pjevaju s tobom uglas svaku tvoju pjesmu, slušaju svaku moju izgovorenu riječ kao da je jedan, to se ne može kupiti . Još jednom se zahvaljujem svim mojim prijateljima koji su bili u Našicama i svima koji prate moj rad i što reći drugo za kraj nego svima velika pusa i voli vas Cecilija!
