Međunarodni dan folklora: Od narodnih nošnji do bećarca, tradicija koja i dalje živi

Pjesma, tambura, kolo i šarena narodna nošnja - u Slavoniji folklor nikada nije bio samo nastup na pozornici. On je dio okupljanja, proslava, svadbi i običaja koji se prenose iz generacije u generaciju. Upravo se 23. kolovoza obilježava Međunarodni dan folklora, kao podsjetnik na bogatstvo tradicije i običaja koji čuvaju identitet pojedinih krajeva.

Bećarac - slavonska pjesma koja uvijek ima odgovor

Kada je riječ o Slavoniji, Baranji i Srijemu, teško je zaobići bećarac. Ovaj vokalno-instrumentalni napjev 2011. godine upisan je na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Posebnost bećarca su deseterački stihovi i nadmetanje pjevača. Jedan započinje, drugi odgovara, a stihovi mogu biti šaljivi, ljubavni, hvalisavi ili zadirkujući. Ono što ga čini posebno živim jest mogućnost da se stihovi prilagođavaju trenutku i ljudima koji sudjeluju u pjesmi. UNESCO ga upravo zbog toga opisuje kao tradiciju koja se iznova stvara tijekom svake izvedbe. Bećarac se i danas može čuti na različitim slavljima, okupljanjima i folklornim događanjima, uz tamburašku pratnju.

Kolo koje spaja ljude

A gdje je folklor, tu je i kolo. U tradicijskom plesu važan je upravo osjećaj zajedništva - ljudi plešu povezani u skupinu, a ples je kroz povijest bio dio različitih proslava i okupljanja.

Iako se kolo pojavljuje u različitim krajevima i u različitim oblicima, Hrvatska ima i posebne plesne tradicije upisane na UNESCO-ove popise. Među njima je nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore, dok je na UNESCO-ovu listu upisana i tradicija kola svetog Tripuna povezana s Hrvatima iz Boke kotorske.

Nošnja nije samo odjeća

Poseban dio folklora su i narodne nošnje. One nisu bile samo ukras - njihov izgled, materijali, način izrade i ukrašavanja razlikovali su se od kraja do kraja i čuvali obilježja lokalne zajednice. Uz pjesmu, ples i nošnje tu su i tamburaška glazba, različiti običaji, svečanosti i tradicijska znanja. Upravo se kroz folklorna društva, smotre i druge manifestacije takvi elementi prenose mlađim generacijama.

Hrvatska pritom ima velik broj elemenata nematerijalne kulturne baštine prepoznatih na UNESCO-ovoj razini, među kojima su, primjerice, bećarac, nijemo kolo, klapsko pjevanje, međimurska popevka i proljetni ophod Ljelja/Kraljica iz Gorjana.

I možda je upravo u tome najljepši dio folklora. Nije riječ samo o onome što su nam ostavili naši preci, nego i o onome što danas prenosimo dalje.