PONEDJELJAK, 13. SRPNJA 2026.
Lifestyle

Otvoren je privremeni pontonski prijelaz preko Save

Brodportal03. 06. 2014.15 min čitanja
Otvoren je privremeni pontonski prijelaz preko Save

Antiohija je pala u ruke europskih osvajača, u Zagrebu otvorena prva gimnazija, lansirana je NASA-ina svemirska misija Gemini 4

 

Nakon opsade tijekom prvog križarskog rata Antiohija je 1098. pala u ruke europskih osvajača. Prva križarska protiv grada, kojeg su Turci zauzeli 9 godina ranije, trajala je od 21. listopada 1097. do 3. lipnja 1098. a predvodili su ju Raymond od Toulousea, Godfrey od Bouillona i Bohemund od Tarantoa. Grad je bio pod upravom Yaghi-Siyana koji je, nakon što je čuo da velika križarska vojska planira osvojiti grad, iz njega izgnao većinu kršćana kako bi smanjio vjerojatnost izdaje. Po dolasku, križari su djelomično opkolili grad, ali dugo vremena nisu mogli ući u njega, a među njihovom vojskom nakon kratkog vremena počela je vladati glad. Uz to cijelo su vrijeme bili pod pritiskom znajući da je Yaghi-Siyan pozvo pomoć koja je nakon okupljanja vojske bila na putu kako bi razbila opsadu. Pred dolazak te velike i nadmoćnije muslimanske vojske križari su, zahvaljujući izdaji zapovjednika jedne od gradskih kula, uspjeli ući u grad. U Antiohiji je nakon toga uslijedio veliki pokolj muslimanskog stanovništva kojem su se priključili i preostali gradski kršćani. Yaghi-Siyan uspio je pobjeći no uhvaćen je i ubijen nedaleko od grada. Već dva dana nakon pada pred grad je stigla velika muslimanska vojska i opkolila ga. Križari su se našli u bezizlaznom položaju s nedostatnim zalihama hrane i daleko nadjačani, no jedan redovnik je, nakon tvrdnje kako je doživio božansku viziju, u jednoj od gradskih crkava pronašao navodno sveto koplje kojime je na križu proboden Isus Krist. Vođeni religioznim fanatizmom koji je nakon toga zavladao križari su u jurišu iz grada porazili i rastjerali nadmoćniju muslimansku vojsku, a grad je dodijeljen Bohemundu od Tarantoa koji je proglašen suverenom.

 

Na današnji dan 1540. godine rođen je znameniti Karlo Habsburški po kojem je ime dobio hrvatski grad Karlovac. Naime, taj je grad dao sagraditi upravo spomenuti Karlo radi obrane svojih zemalja od Turaka Osmanlija. Karlovac je sagrađen u obliku snažne zvjezdaste tvrđave karakteristične za renesansno obrambeno graditeljstvo. Karlo Habsburški imao je titulu nadvojvode i bio je zanimljiva osoba. Naime, mnogi ne znaju da je on bio u vrlo bliskim obiteljskim vezama sa španjolskom kraljevskom obitelji. Njegov otac – car Ferdinand – bio je španjolski infant (titula „infante“ u Španjolskoj označava kraljevskog princa). Dapače, otac mu je i rođen u Španjolskoj – u gradu Alcalá de Henares (ondje je rođen i slavni pisac Miguel de Cervantes). Još je zanimljivo za Karla da je upravo on doveo prve konje iz Španjolske u slovensku Lipicu, iz čega je nastala poznata pasmina lipicanaca. Dakako, ta španjolsko-austrijska veza bila je posljedica činjenice da su Habsburgovci istovremeno vladali u Španjolskoj i Austriji (a uz to, dakako, i u Hrvatskoj, Ugarskoj, Češkoj itd.). Nadvojvoda Karlo, prije nego je sagradio Karlovac, bio je kandidat za ženidbu s poznatom britanskom kraljicom Elizabetom I. (ona je bila gotovo 7 godina starija od njega). Pregovori o tom braku vođeni su u čak dva navrata. Karlov je otac tražio da se napravi bračni ugovor po kojem bi u slučaju da Elizabeta umre bez djece, Karlo kao njen udovac nastavio vladati Engleskom kao zakoniti kralj. Ipak, Elizabeta je odlučila da se ne će udati za Karla. Izgleda da je glavni razlog bila vjera (ona je bila protestantkinja, a on uvjereni katolik). Kao što je poznato, ona se nikad poslije nije udala i umrla je bez potomaka.

 

Na današnji dan davne 1607. godine otvorena je u Zagrebu prva gimnazija u Hrvatskoj. Pokrenuli su je isusovci, a nalazila se na današnjem Trgu Katarine Zrinske na Gornjem gradu, na lokaciji na kojoj je danas Gornjogradska gimnazija. Isusovci su došli u Zagreb prethodne godine (1606.), a prostorije u koje su smjestili gimnaziju prije su pripadale napuštenom dominikanskom samostanu. Za opremanje prostorija gimnazije pobrinula se gradska općina i ban Ivan II: Drašković (poznati kardinal Juraj Drašković iz Seljačke bune bio mu je ujak). Priloge su dali i privatni darovatelji, naročito velikaške obitelji. Na dan otvorenja gimnazije izvedena je prva dramska predstava „Actio comica“ na latinskom jeziku. Već u prvoj godini upisano je čak 260 učenika. Nastava je bila organizirana prema poznatom isusovačkom „Ratio adaque institutio studiorum Societatis Jesu“ iz 1599. godine. U zagrebačkoj su se gimnaziji tijekom godina školovali vodeći hrvatski umovi, primjerice Tituš Brezovački, Janko Drašković, Vatroslav Lisinski, August Šenoa, Vatroslav Jagić, Ivan Kukuljević-Sakcinski, Ante Starčević, Miroslav Krleža, Izidor Kršnjavi, Ivan Krstitelj Tkalčić, Tadija Smičiklas, Antun Gustav Matoš, Stjepan Radić, Dragutin Domjanić i još mnogi drugi. Svoju drugu gimnaziju u Hrvatskoj isusovci su otvorili u Dubrovniku 1619. godine.

Nakon što je visoki kineski dužnosnik Lin Zexu 1839. godine u Hong Kongu je zaplijenio i uništio više od milijun kilograma opijuma i naredio uhićenja 1.700 trgovaca tim narkotikom, došlo je do pobune dijela britanskih mornara koji su uništili jedan hram i ubili jednog Kineza. Nakon što je Velika Britanija odbila kineskim vlastima izručiti krivce i inzistirala da joj se isplati vrijednost uništenog opijuma započeo je Prvi opijumski, odnosno Prvi englesko-kineski rat koji je trajao do 1842. Sukob koji se smatra i početkom europske kolonijalne hegemonije prema Kini, zbog kojega se u toj zemlji i danas nerijetko osjeća sumnjičavost prema zapadu, vođen je s ciljem da se Kinu natjera da nastavi uvoziti britanski opijum. Britanci su luksuznu kinesku robu plaćali srebrom koje im se ispostavilo preskupo te su svoju trgovinsku bilancu, pod pokroviteljstvom Istočnoindijske kompanije, počeli popravljati izvozom jeftinog opijuma što je rezultiralo masovnom zloporabom i postepenim uništavanjem kineske ekonomije i društva koje je do 1830. brojalo više od 2 milijuna teških ovisnika. Kineska carska vlada niti vojno niti politički nije bila dorasla ratu s kolonijalnom silom, a nakon što su Britanci osvojili nekoliko gradova i utvrda te pod kontrolu stavili riječne putove rat je u kolovozu 1842. potpisivanjem prvog Sporazuma nejednakosti - Nanđinškim sporazumom koji se sastojao od 13 članaka od kojih se niti jedan nije doticao osnovnog povoda rata - masovne trgovine narkoticima.

1878. godine Brođani su dugo molili, sedamdesetih godina devetnaestog stoljeća, da im krajiška uprava utvrdi savsku obalu u Brodu i da na tako utvrđenoj obali sagradi cestu. Njihovoj molbi odazvao se barun Filipović, koji je bio vojni zapovjednik u zagrebu i upravljao je Vojnom granicom. Filipović je u Narodnim novinama, koje su izašle 3. lipnja 1878. godine, raspisao javnu jeftimbu za radove uz isključenu cijenu od 181 647 forinti. Izdašnost Karijške investicionane zaklade postat će jasna Brođanima 29. Srpnja iste godine kada barun Josip Filipović kod Broda prelazi Savu s tri divizije i izvrši okupaciju Bosne. Ta okupacija donijela je Brođanimagotovo odmah i novi most i prugu do Vinkovaca i Sarajeva, a o trgovačkom i industrijskom prosperitetu da se i ne govori.

1922. godine u prvoj jugoslavenskoj tvornici strojeva, vagona i mostova u Brodu na Savi osnovan je Trovački športski klub „TVANK“.

Na današnji dan 1937. vjenčao se bivši britanski kralj Edward VIII. sa svojom izabranicom – Amerikankom Wallis Simpson. Dakako, Edward VIII. morao se odreći kraljevskog prijestolja da bi obavio to vjenčanje, što je bio vrlo romantičan čin. Da stvar bude zanimljivija, njegova ljubljena Wallis imala je iza sebe već dva razvoda braka i oba su joj bivša supruga još bila živa. To je za pojmove Anglikanske crkve bila nepremostiva zapreka da se vladajući kralj njome oženi. Naime, on je kao kralj istodobno vršio funkciju poglavara Anglikanske crkve, pa je svećenstvo očekivalo od njega da se pridržava njenih učenja. Dapače, premijeri zemalja kojima je Edward VIII. bio kraljem također su se protivili takvom braku. Napomenimo, Edward VIII. nije bio samo kralj Velike Britanije, nego i car Indije, vladar Kanade, Australije, Novog Zelanda, Južne Afrike, Irske, te još mnogih britanskih kolonija diljem svijeta. U trenutku vjenčanja Wallis je imala preko 40 godina, a Edward je bio još oko 2 godine stariji od nje. Oboje nisu imali djece ni prije braka, ni kasnije zajedno. Zanimljivo je da se nisu vjenčali u Engleskoj, nego u Francuskoj. Naime, Anglikanska crkva službeno nije željela obaviti vjenčanje, no uspjeli su pronaći jednog anglikanskog svećenika koji ih je vjenčao u Francuskoj, u dvorcu Candé. Dvorac Candé (Château de Candé) nalazi se u poznatoj dolini Loire. U njegovoj okolici nalazi se još mnogo poznatih romantičnih dvoraca (Chenonceau, Azay-le-Rideau, Amboise, Montrésor, Villandry, Ussé, Langeais itd.). Novopečeni bračni par nosio je titulu vojvode i vojvotkinje od Windsora. Kontroverzno je bilo njihovo simpatiziranje Adolfa Hitlera (bila je to 1937. godina i nacizam je bio u punoj snazi u Njemačkoj). Već četiri mjeseca nakon vjenčanja vojvoda i vojvotkinja od Windsora posjetili su Treći Reich. Sastali su se osobno s Führerom Adolfom Hitlerom u njegovoj rezidenciji kod Berchtesgadena. U Njemačkoj je vojvoda od Windsora navodno pozdravljao sugovornike pravim nacističkim pozdravom dizanja ruke.

Na današnji dan 1941. godine njemački zapovjednik general-pukovnik Kurt Student naredio je razaranje sela Kanadanos na Kreti, iz odmazde za otpor lokalnog stanovništva njemačkim osvajačima. Naime, tijekom proteklog mjeseca Nijemci su izveli invaziju na Kretu (Operacija Merkur). Bila je to prva invazija u povijesti ratovanja koja je izvršena masovnom upotrebom padobranskih jedinica, slavnih njemačkih elitnih jedinica Fallschirmjägera (njem. Fallschirm = padobran, Jäger = lovac, laki elitni vojnik). Ujedno je to bila i prva njemačka invazija u kojoj su oni naišli na znatan otpor lokalnog stanovništva, većinom seljaka. Njemačka vojska imala je mentalitet naslijeđen iz pruske tradicije, po kojem se samo profesionalni vojnici smiju boriti. Zato im je otpor civila bio jako mrzak. Unatoč otporu, Nijemci su uspjeli zauzeti Kretu, ali uz takve gubitke da je Adolf Hitler zabranio sve buduće padobranske invazije. Da bi kaznio grčko stanovništvo Krete zbog otpora, general-pukovnik Luftwaffe Kurt Student naredio je da se ubiju stanovnici sela Kandanos i da se ono sravni sa zemljom. Njemački vojnici proveli su naredbu, ubili oko 180 ljudi u selu, pobili svu stoku, te zapalili i srušili kuće. Na oba ulaza u nekadašnje selo stavili su natpise na njemačkom i grčkom: „Ovdje je stajao Kandanos, razoren iz osvete za ubojstvo 25 njemačkih vojnika, neka se nikada ponovno ne sagradi.“

1941. godine otvoren je privremeni pontonski prijelaz preko Save kod franjevačkog samostana. Podignut je nakon što je miniran željezno-betonski most 12. travnja 1941. Otvaranju mosta bili su nazočni mjesni vojni zapovjednik pukovnik Blažević, gradonačelnik Broda Slavko Vrgoč, ravnatelj policijskog redarstva Stjepan Kalčević i predstavnici njemačke vojske.

1965. godine lansirana je NASA-ina svemirska misija Gemini 4, prva višednevna misija američkih astronauta tijekom koje je izvedena i prva američka svemirska šetnja. Projekt Gemini sastojao se od ukupno 10 letova, a bio je složeniji od prethodnog projekta Mercury zbog potrebe razvoja novog astronautskog odijela koje je bilo namijenjeno za izlazak u svemir. Nova NASA-ina odijela sastojala su se od mrežnog zaštitnog sloja od teflonskog najlona koji je prekrivao osnovni najlonski zaštitni sloj, a njime je povećana mobilnost tijela i udobnost nužna za višednevne misije. Astronaut Edward White II. Bio je prvi američki astronaut koji je izveo svemirsku šetnju (EVA), svega nekoliko mjeseci poslije Rusa Leonova. White se u praznom prostoru okretao spojen je bio samo s cijevi za zrak i sigurnosnim povodcima, a radi lakšeg lebdenja koristio je ručni pištolj s motorom na tekući dušik. Na kraju projekta Gemini Amerikanci su u svemiru proveli više od 12 sati od čega su polovicu vremena astronauti samo stajali u letjelici kraj otvorenog okna. Prvim svemirskim šetnjama prethodila su brojna ispitivanja i pokusi pod vodom. Ustanovljeno je da je za slijedeće misije potrebno izraditi bolji sustav hlađenja. Postojeći sustav nije u potpunosti mogao ukloniti vlagu i temperaturu brzinom kojom ih je ljudsko tijelo proizvodilo čemu je u prilog ukazivao problem konstantnog magljenja vizira kacige. Iako uspješno završena misija Gemini 4 umalo je završila katastrofalno jer se astronaut White jedva uspio vratiti u kapsulu koja se kasnije, zbog kvara na brodskom računalu, na Zemlju vratila u opasno visokoj balističkoj putanji.

Eksplozija na naftnoj platformi Ixtoc I smještenoj u južnom dijelu Meksičkog zaljeva 1979. godine rezultirala je drugim najvećim izlijevanjem nafte u more u povijesti. Ixtoc I bila je platforma u vlasništvu meksičke naftne kompanije Pemex. Na njoj je tijekom bušenja do dubine od 3.2 kilometra kada je došlo do komplikacija s cirkulacijom otpadnog mulja u bušotini. Suvremena tehnika rotacijskog bušenja uključuje cirkulaciju mulja u i iz bušotine kako bi se izjednačili tlakovi i pratila pojava plina u bušotini. Upravo je džep plina pod visokim tlakom uzrokovao eksploziju koja je srušila Ixtoc I i ostavila otvorenu bušotinu na dnu zaljeva. Tijekom narednih mjeseci u more se iz bušotine izlijevalo između 10 i 30 tisuća barela sirove nafte na dan, a zatvaranje je uspjelo tek krajem ožujka 1980. Naftna mrlja je nošena strujama kroz dva mjeseca stigla do obala Teksasa, a Meksiko je odbio američku molbu da kompenzira troškove prevencije i čišćenja obale. Naftna mrlja je pogodila i Rancho Nuevo u meksičkoj državi Tamaulipas, jedno od rijetkih staništa Kemp Ridley morskih kornjača koje su u tisućama zrakoplovima evakuirane na druge lokacije čime je ta rijetka vrsta spašena od dolaska na sam rub izumiranja.

Na današnji dan 1982. godine  ustrijeljen je u središtu Londona Shlomo Argov, izraelski veleposlanik u Velikoj Britaniji. Dogodilo se to pred hotelom Dorchester, jednim od najluksuznijih u Londonu, u kojem su svojedobno boravili i Beatlesi i Michael Jackson. Hotel se nalazi u elitnoj ulici Park Lane, koja ima pogled na Hyde Park i u kojoj živi i milijarder Mohamed Al-Fayed. Izraelskog veleposlanika upucao je Hussein Ghassan Said, arapski pripadnik zloglasne Abu Nidalove organizacije (Abu Nidal bio je jedan od najkrvoločnijih arapskih terorističkih vođa). Premda veleposlanik nije umro, ostao je doživotno paraliziran. Atentat je izraelskoj vladi poslužio kao povod za rat. Već sljedećeg dana izraelski kabinet naredio je invaziju Libanona, s ciljem protjerivanja Palestinaca. Dva dana kasnije jake izraelske snage preplavile su južni Libanon i počele napredovati prema sjeveru. Bio je to uvod u oružane borbe između Izraelaca i Arapa u južnom Libanonu, koje će potrajati gotovo dva desetljeća.

Na današnji dan 1991. godine tragično je poginuo bračni par vulkanologa - Katia i Maurice Krafft – kad ih je zahvatio piroklastični tok prilikom jedne vulkanske erupcije. Naime, piroklastični tok naziv je za mješavinu vrućeg plina, prašine i komada kamenja, koja se poput bujice spušta s vulkana pri erupciji. Ta se bujica može spuštati brzinom i do 700 km/h, a ruši sve pred sobom, uključujući kuće i drveće. Dapače, temperatura piroklastičnog toka može biti do 1000 stupnjeva Celzija, pa svako živo biće koje joj se nađe na putu umire od vrućine. Poznati Pompeji i Herkulanej u doba starog Rima stradali su od sličnog piroklastičnog toka. Katia i Maurice Krafft na današnji su dan promatrali erupciju japanskog vulkana Unzen, kad ih je slučajno zahvatio jedan ogranak piroklastičnog toka. Dakako, zbog navedene velike brzine te bujice, gotovo joj je nemoguće pobjeći kad je u neposrednoj blizini. Katia i Maurice Krafft pronađeni su mrtvi s oko 5 milimetara pepela na leševima. Taj piroklastični tok ubio je osim njih dvoje još 41 čovjeka istom prilikom. Inače, vulkan Unzen nalazi se na najjužnijem japanskom velikom otoku -Kjušuu. Zanimljivo je da je taj vulkan udaljen samo 40 kilometara od grada Nagasakija, na koji je bačena američka nuklearna bomba 1945. godine.

2006. godine Crna Gora je proglasila neovisnost od Srbije nakon što je s njom u nekoliko državnih zajednica provela 88 godina.

Rođeni na današnji dan su: Martin Karpan, argentinski glumac (1974.), hrvatski nogometaš, Mato Neretljak (1979.), Jelena Isinbajeva, ruska atletičarka i časnica ruske vojske (1982.), španjolski tenisač, Rafael Nadal (1986.), Mario Götze, njemački nogometaš (1992.).