Je li to važno osobi koju voliš?

„Stvarno ne razumijem zašto je njoj toliko važno da joj donesem cvijeće.”

„Jesi li je pitao što joj to znači?”

„Jesam. Kaže da se tada osjeća voljeno.”

„A kako ti to vidiš?”

„Iskreno, meni i dalje nema smisla.”

Pogledala sam ga i postavila još jedno pitanje.

„Mora li imati smisla tebi da bi bilo važno njoj?”

U partnerskim odnosima često očekujemo da će druga osoba razumjeti ono što je važno nama. Želimo da partner vidi zašto nam nešto znači, da naše potrebe doživi jednako kao i mi te da ljubav pokazuje upravo onako kako je mi želimo primati, kada se to ne dogodi, lako zaključimo da nas ne razumije ili da mu nije dovoljno stalo.

Istovremeno se puno rjeđe zapitamo nešto drugo.

Jesam li spreman ili spremna učiniti nešto što meni možda nema posebno značenje, a osobi koju volim znači jako puno?

Ne zato što se moram promijeniti.

Ne zato što glumim nekoga tko nisam.

Nego zato što želim razumjeti način na koji druga osoba doživljava ljubav.

Nastavili smo razgovor.

„Reci mi, voliš li otići s prijateljima na utakmicu?”

„Naravno.”

„Ima li to tvojoj partnerici smisla?”

„Pa... baš i nema.”

„Ideš li svejedno?”

„Idem.”

„Što je tebi važno u tome?”

„Tamo se opustim, napunim baterije i dobro se osjećam.”

Na trenutak je zastao i nije više bilo potrebno puno objašnjavati.

Ponekad upravo kroz vlastite odgovore pronađemo ono što smo cijelo vrijeme pokušavali razumjeti.

Rekla sam mu da se ista logika odnosi i na njegovu partnericu. Ako je njemu važno otići na utakmicu, provesti vrijeme s prijateljima ili s njom podijeliti nešto što njega veseli, možda ni njoj to neće imati posebno smisla. I to je sasvim u redu. Pitanje nije mora li joj imati smisla, pitanje je može li poštovati da je to njemu važno, jednako kao što on može poštovati da njoj puno znači jedan buket cvijeća.

Partnerski odnos nije natjecanje u tome čije su potrebe važnije. On je prostor u kojem oboje učimo prepoznati ono što je važno onom drugom.

Često u terapiji čujem rečenicu:

„To jednostavno nisam ja.”

I svaki put pomislim kako partnerstvo nije mjesto na kojem dokazujemo tko smo, nego odnos u kojem svakodnevno učimo kako voljeti osobu pokraj sebe. To ne znači da ćemo se odreći sebe, svojih vrijednosti ili svojih granica, isto tako ne znači da ćemo ispunjavati svaku želju partneru ili partnerici. Znači da ćemo se ponekad potruditi napraviti nešto što nama možda nije prirodno jer znamo da će osobi koju volimo to puno značiti.

Danas se puno govori o tome da trebamo misliti na sebe, čuvati svoje granice i birati sebe. Vjerujem da je to važno. Istovremeno imam osjećaj da ponekad zaboravimo kako je briga o odnosu također briga o sebi. Kada ulažemo u odnos u kojem se osjećamo sigurno, viđeno i prihvaćeno, ne zanemarujemo sebe, gradimo prostor u kojem i sami želimo živjeti.

Sve više imam osjećaj da se partnerski odnosi puno rjeđe grade na velikim gestama nego na onim malim, svakodnevnim stvarima koje možda nama osobno ne znače puno, a drugoj osobi znače jako puno.

Možda partnerstvo i nije u tome da partnerovu potrebu prvo moramo razumjeti, možda je dovoljno da je poštujemo.

Jer ono što je meni beznačajno, drugoj osobi može biti osjećaj ljubavi, sigurnosti ili povezanosti.

Ne moram razumjeti zašto je partnerici važan buket cvijeća da bih joj ga ponekad donio.

Ne mora partnerica razumjeti zašto je partneru važna subotnja utakmica s prijateljima da bi mu poželjela dobar provod.

Ne mora mi imati smisla svaki način na koji druga osoba pokazuje ili prima ljubav.

Dovoljno je da znam da joj znači.

Možda upravo tu prestajemo pitati: „Ima li to smisla?”

I počinjemo pitati:

„Je li to važno osobi koju volim?”

Za razmišljanje...

Postoji li nešto što tvom partneru ili partnerici puno znači, a tebi možda nikada ne bi spontano palo na pamet?

Možda je njoj važno da je ponekad izvedeš na večeru, da zajedno pogledate film, da je iznenadiš cvijećem ili da bez pitanja preuzmeš dio kućanskih obveza kada vidiš da je umorna.

Možda je njemu važno da ode na utakmicu s prijateljima bez osjećaja krivnje, da ga ponekad pratiš na planinarenje, vožnju motorom ili neku drugu aktivnost u kojoj iskreno uživa.

Ne mora sve to imati jednako značenje i tebi.

Pitanje je samo...

Možeš li se ponekad potruditi upravo zato što znaš da će to usrećiti osobu koju voliš?

I još nešto...

Ako tijekom čitanja ove kolumne razmišljaš samo o tome što bi tvoj partner ili partnerica trebali promijeniti, možda si propustio ili propustila njezinu poantu.

Pokušaj se umjesto toga zapitati:

Postoji li jedna mala stvar koju bih ja mogao ili mogla učiniti, a koja bi osobi koju volim značila puno?

Ponekad upravo od takvih malih stvari počinju najveće promjene u odnosu.

Vidimo se s druge strane fotelje.

Arijana Wassong, mag.paed.soc., edukantica TA

psihoterapije